Izgradnja bazena sa armirano betonskom konstrukcijom predstavlja klasičan način izgradnje bazena. Iako je ranijih godina bio konstruktivno najzastupljenjiji vid izgradnje bazena, nažalost svakodnevno smo svedoci mnogobrojnih problema proisteklih iz nepoznavanja osnovne problematike izgradnje ovog tipa bazena.
Najveća prednost armirano betonskih bazena je praktično neograničena mogućnost varijacija u pogleda oblika i dubine. Nije naodmet pomenuti da svako odstupanje od klasičnog pravougaonog oblika povlači za sobom složeniju izvedbu i veću investiciju. Najvažnije stavke kod izgradnje a/b bazena su obezbeđivanje elastičnosti konstrukcije i obezbeđivanje vodonepropusnosti. Elastičnost konstrukcije se obezbeđuje vrlo preciznim statičkim proračunom armature. Pri tome se u obzir moraju uzeti mnogobrojni faktori kao oblik bazenske školjke, sastav i homogenost tla, klimatski faktori i eventualni nepovoljni uticaji mraza itd. Kod bazena je nedopustiva pojava čak i najmanjih pukotina. Sam hidrobeton koji se ugrađuje u bazen mora biti mikser beton određene marke sa dodatkom aditiva za vodonepropusnost. I pored toga, sam hidrobeton još ne obezbeđuje vodonepropusnost te je neophodno obratiti pažnju na sledeće:
Betoniranje poda i zidova bazena je najbolje obaviti odjednom. Ukoliko je to nemoguće iz bilo kojih razloga dozvoljeno je livenje osnove i zidova bazena u rasponu od nekoliko dana. U ovom slučaju se obavezno ugrađuje dilataciona traka (sika traka) delom u osnovu, a delom u zid bazena. Osim toga, pre nastavka betoniranja osnovnu ploču treba premazati specijalnim premazom za nastavak betoniranja koji će obezbediti apsolutno prijanjanje svežeg betona na stariji beton. Prilikom betoniranja, precizno treba ugraditi sve elemente u beton koji će svojim specijalnim oblikom i pažljivim vibriranjem obezbediti vodonepropusnost ali i montažu sve željene hidrotehničke opreme. Česta je greška da se za odstojnike izmedu spoljne u unutrašnje oplate koriste drveni klinovi. Ovo je strogo zabranjeno, a smeju se koristiti isključivo čelični odstojnici.
Nakon vezivanja i potrebnog perioda "zrenja" betona skida se oplata i radi proba na vodonepropusnost. Ovo je obavezno, ukoliko se bazen nalazi blizu stambenog objekta ili se radi o bazenu unutar kuće gde eventualno propuštanje bazena može imati tragične posledice. Proba na vodonepropusnost se radi tako, da se zatvore svi otvori u bazenu, bazen napuni vodom te se tokom pet dana prati nivo vode u bazenu. Dozvoljeni gubitak vode ovom prilikom je precizno definisan propisima. Ukoliko se utvrdi curenje ili kapanje na manjoj površini postoje sredstva sa kojima se to relativno jednostavno rešava. Ukoliko se pak utvrdi veći obim curenja ili vlaženja tada je neophodno pribeći nanošenju hidroizolacionog sloja na celu površinu bazena. Pri tome se treba strogo pridržavati uputstva proizvođača kako oko pripreme podloge tako i nanošenja hidroizolacionog sloja.
Osim ovog, klasičnog načina izgradnje armirano betonskih bazena postoji i druga varijanta. Kod ovog, drugog načina se školjka izrađuje od betona ali ne vodonepropusnog. Betoniranje se može obaviti šalovanjem ili zidanjem i zasipanjem betonom šalung blokova uz adekvatno armiranje. I ovde treba voditi računa o elastičnosti konstrukcije, naime i ovde je pojava pukotina nedopustiva. Vodonepropusnost se kod ovakvih bazena može postići na više načina:
Iako su svi ovi načini gradnje bazena u proteklom periodu bili manje ili više zastupljeni postavlja se pitanje rentabilnosti upuštanja u ovakve poduhvate. Danas se na tržištu nude različiti oblici gotovih ili prefabrikovanih bazena koji uz daleko jeftiniji i brži način izgradnje pružaju mogućnost izbora o čemu svakako vredi razmisliti.
Kako smo već ranije napomenuli, završetkom betoniranja i uspešnim testiranjem na vodonepropusnost smo završili jednu fazu u izgradnji bazena. Konačan izgled i karakter bazena će dati materijal kojim je bazen obložen. Na žalost, ne retko, vlada pogrešno mišljenje da će materijal za oblaganje obezbediti i vodonepropusnost. To može biti slučaj samo kod pojedinih materijala kao što su specijalna PVC folija varena na licu mesta, svakako uz obezbeđivanje zaptivanja svih ugrađenih elemenata ili eventualno armirano poliesterski premaz ali sa mnogo manjom šansom za obezbeđenje zaptivanja ugrađenih elemenata. Kako ovi materijali ne retko dostižu ako ne i prevazilaze iznos koji je potreban za oblaganje bazena keramikom ili staklenim mozaikom a po završnom izgledu i trajnosti ni izbliza ne mogu konkurisati, smatramo da su opravdani samo u slučajevima sanacije već postojećih bazena kada im je zbog narušene vodonepropusnosti potrebno produžiti životni vek. Od svih ostalih materijala a tu se prvenstveno misli na specijalne farbe za bazene, specijalne keramičke pločice ili stakleni mozaik ne treba očekivati vodonepropusnost a kako oni u ukupnoj investiciji izgradnje bazena učestvuju ne malim delom, svakako se pre završnog oblaganja valja uveriti u vodonepropusnost.
Najjeftiniji način završetka bazena predstavlja farbanje. Iako na izgled jednostavno rešenje, ipak treba uzeti u obzir nekoliko činjenica. Voda, da bi ostala stalno higijenski i bakteriološki ispravna u bazenu, mora biti izložena između ostalog i hemijskom kondicioniranju. Kako je takva voda korozivna, relativno brzo utiče na izgled i kvalitet farbe, tako da se farbanje mora često, a najmanje dvogodišnje ponavljati. Svako ponavljanje farbanja iziskuje i obimne pripremne radove u smislu pripreme podloge, najčešće peskarenjem. Konačno, vrlo je važno kakva se farba upotrebljava u bazenima. Obične farbe za beton sa toksikološkog aspekta ne zadovoljavaju uslove za korišćenje u bazenima već se moraju upotrebljavati specijalne, najčešće dvokomponentne farbe specijalno pripremljene za korišćenje u bazenima. Kada se uzme u obzir da farbani bazen relativno kratko zadržava lep izgled, da farbanje uz sve pripremne radove moramo relativno često obnavljati, da iako predstavlja najmanju investiciju tokom 10 godina eksploatacije bazena dostigne, ako ne i prevaziđe investiciju koja bi bila potrebna za oblaganje bazena pločicama ili staklenim mozaikom, s pravom se postavlja pitanje: da li smo dovoljno bogati da pribegavamo jeftinijim rešenjima?
Keramičke pločice predstavljaju jedan od najelegantnijih materijala za završno oblaganje bazena. Da bi bazen bio zaista elegantan i dugotrajan i ovde nije naodmet pomenuti nekoliko činjenica. Da bi keramičke pločice dugo zadržale svoj lepi izgled i boju ne smemo zaboraviti na uslove sredine u kojoj će one biti postavljene. Kako smo već pomenuli da je voda u bazenu hemijski kondicionirana to znači da se u bazenima mogu koristiti samo specijalne pločice koje mogu podneti takve uslove. Osim toga, bazenske pločice se proizvode u određenim standardnim dimenzijama sa širokom paletom fazonskih komada kao što su uglovi, krivine, kontrakrivine, fazonski komadi za stepenice, prelivne kanale itd. Da bi bazen obložen keramičkim pločicama zaista opravdao svoju investiciju i pružio očekivnu eleganciju vrlo je bitno uzeti ove elemente u obzir kod svih faza izgradnje naročito kod bazena nepravilnih oblika sa ugrađenim rimskim stepeništem itd. Tako je neophodno pažljivo projektovanje, precizno izvođenje građevinskih radova, stručno lepljenje keramičkih pločica uz primenu pripremnih masa i lepila isključivo preporučenih od strane proizvođača pločica koji će obezbediti zaštitu od mraza i očekivanu dugotrajnost.
Poslednjih godina je u stalnom uzlaznom trendu čak bi se moglo reći da preuzima dominaciju u pogledu izbora materijala za završno oblaganje armirano betonskih bazena. Uz široku paletu boja i kombinacija te uz veliki izbor dekoracija pruža široke mogućnosti u pogledu luksuza i elegancije. Sa druge strane format mozaika omogućava mnogo jednostavnije postavljanje čak i kod bazena nepravilnih oblika te se gubi potreba za primenom fazonskih komada što uveliko smanjuje nivo investicije. Postavljanje zahteva stručnost keramičara uz obaveznu primenu masa za lepljenje i fugovanje propisanih od strane proizvođača što će garantovati dugotrajnost i ekskluzivni izgled bazena.